Vladimir Vranić

Vladimir Vranić rođen je 1896. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i I. realnu gimnaziju 1915. godine. Doktorat matematičkih znanosti postigao je 1920. godine na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu, obranivši rad pod naslovom „Prilog novijim istraživanjima o singularitetima funkcija definiranih beskonačnim redovima”.

Od 1919. godine radio je kao pomoćni asistent na Šumarskoj akademiji te u Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu, gdje je 1924. godine izabran u privatnog docenta. Potom se zapošljava kao asistent TVŠ-a na Zavodu za primijenjenu matematiku od 1920. do 1922. godine, pa honorarni docent iste škole na Geodetskom odsjeku od 1922. do 1924. godine, potom kao profesor u Prvoj realnoj gimnaziji u Zagrebu od 1927. do 1931. godine, pa kao srednjoškolski profesor na Tehničkom fakultetu 1932. godine i na kraju kao prokurista Jadranskog osiguravajućeg društva u Zagrebu od 1931. do 1935. godine i podravnatelj istog društva od 1935. do 1942. godine. Za vrijeme rata boravio je u logoru od 1942. do 1943. godine. Od 1944. godine boravio je u Italiji u Baru, Tarantu i Rimu, gdje je jedno kraće vrijeme 1944. godine radio kao glavni matematičar u Riunione Adriatica di Sicurta. Nakon toga je 1945. godine kratko radio kao profesor gimnazije u Drnišu. U Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu radio je od 1935. do 1941. godine kao honorarni nastavnik za predmet „Politička aritmetika“, od 1945. do 1947. godine kao docent za predmete „Financijska i aktuarska matematika“, „Privredna matematika“ i „Nauka o osiguranju“, od 1947. do 1953. godine kao izvanredni profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu za predmet „Osiguranje s privrednom matematikom“ te od 1953. do 1954. godine kao redoviti profesor za predmete „Primjena matematike u ekonomskim naukama i osiguranju“ i „Privredna matematika“. Obnašao je dužnost dekana Ekonomskog fakulteta od 1951. do 1952. godine, te prodekana od 1952. do 1953. godine. Na Tehničkom fakultetu u Zagrebu radio je kao redoviti profesor od 1954. do 1956. godine za predmet „Viša matematika“. Na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Zagrebu radio je kao redoviti profesor od 1956. do 1962. godine, gdje je obnašao dužnost dekana od 1957. do 1958. godine i prodekana od 1958. do 1959. godine. Na Građevinskom fakultetu u Zagrebu bio je redoviti profesor od 1962. do 1968. godine, kada odlazi u mirovinu, ali ostaje raditi kao honorarni profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu do 1971. godine.

Bavio se teorijom redova, sfernom trigonometrijom, primjenom nomografskih metoda u teoriji linearne i nelinearne korelacije i slogovnom strukturom hrvatskog jezika. Kao predstojnik Elektronsko-numeričkog centra Instituta za matematiku Sveučilišta u Zagrebu potaknuo je 1967. godine nabavu prvog kod nas elektroničkog računala CAE 90-40, čime je postao doajen znanstvenog računarstva u Hrvatskoj.

Od 1952. godine bio je naučni suradnik u JAZU, Matematička sekcija Odjela za matematičke, fizičke i tehničke nauke, a za dopisnog člana izabran je 1963. godine. Od 1956. godine obnašao je dužnost direktora Centra za numerička istraživanja. Bio je redovni član Internacionalnog statističkog instituta u Haagu.

Orden zasluga za narod sa srebrnim lancem dobio je 1965. godine. Na prijedlog Građevinskog fakulteta dodijeljena mu je Nagrada za životno djelo 1969. godine. Dobitnik je i nagrade grada Zagreba za znanstveni rad „Vjernost i statistika“ 1973. godine. Ordenom rada sa crvenom zastavom za naročito zalaganje i postignute uspjehe u socijalističkoj izgradnji zemlje odlikovan je 1974. godine. Iste godine dobio je povelju Saveza društva matematičara, fizičara i astronoma SFRJ itd.

 (Pripremila: Z. U. B.)

VAŽNIJA DJELA:

Vranić, V. i Serdar, V. (1960.), Statističke metode, Zagreb: Školska knjiga.

Vranić, V. (1958.), Vjerojatnost i statistika, Zagreb: Tehnička knjiga.

Vranić, V. i Martić, Lj. (1954.), Matematika za ekonomiste, Zagreb: Školska knjiga.

Vranić, V. (1949.), Privredna matematika, Zagreb: Nakladni zavod Hrvatske.

Vranić, V. (1949.), Osnovi više matematike, Zagreb: Sveučilišna litografija.

Vranić, V. (1946.), Osnovi financijske i aktuarske matematike, Zagreb: Naklada Zadruge studenata Zagreb.

Vranić, V. (1940.), Politička aritmetika, Zagreb: Ekonomsko-komercijalna visoka škola.

Vranić, V. (1921.), Matematika II. Zbirka formula, Zagreb: Udruženje slušača Kralj. tehničke visoke škole.

Vranić, V. (1920.), Zbirka poučaka i formula iz diferencijalnog i integralnog računa, Zagreb: Udruženje slušača Kralj. tehničke visoke škole.

OSTALI IZVORI:

Ekonomski fakultet (1980.), 60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 312-313.

LZMK (2023.), Portal hrvatske tehničke baštine, Zagreb: L. Z. Miroslav Krleža, preuzeto 3. travnja 2026. s https://tehnika.lzmk.hr/vranic-vladimir-2/  (+ fotografija)

Židovski biografski leksikon, preuzeto 3. travnja 2026. s https://zbl.lzmk.hr/?p=2690

Blanuša, D. (1977.), Profesor Vladimir Vranić: 10. XI. 1896. – 3. VIII. 1976., Glasnik matematički, 12(1), str. 209-213, preuzeto 7. travnja 2026. s https://web.math.pmf.unizg.hr/glasnik/skenirano/vladimir_vranic-godisnjak.pdf

CITIRANJE:

Ekonomski fakultet - Zagreb (2026.), Leksikon Ekonomskog fakulteta – Zagreb: Vladimir Vranić, Zagreb: Ekonomski fakultet, preuzeto [upisati datum preuzimanja] s https://sites.google.com/net.efzg.hr/lef/po%C4%8Detna/abecedarij/v/vladimir-vrani%C4%87?authuser=0