Adolf Cuvaj

Adolf Pavao Mijo Cuvaj, barun od Ivanske rođen u Zagrebu 16. VIII 1882. jedini je sin u hrvatskoj povijesti ozloglašenog mađarona, Slavka Cuvaja, bana i „kraljevskog komesara u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji“ (1912.-1913.). Ovaj pedigre često je s vremenom kod okoline pobuđivao podozrenje, pa i a priori negativan stav, iako se Adolf Cuvaj u svom dugom životu nikada nije petljao u politiku. Osnovnu školu završio je u Osijeku (1888/92.), akademiju (čuveni Theresianum) u Beču (1892/1900.), gdje je upisao studij prava i eksportnu akademiju (1900/1902.). Nakon prekida radi odsluženja vojnog roka (1902/03.) nastavlja studij u Kološvaru (današnjem Cluyu 1903.) gdje je 1905. i doktorirao iz područja pravnih znanosti. Iste godine zapošljava kao činovnik zajedničkog ministarstva financija u Beču, na službi u Bosni i Hercegovini - Sektionsrat (1905/12.), te kao savjetnik hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog ministarstva u Budimpešti (1913/14.). Nakon mobilizacije (1915/18.) bio je načelnik u Ministarstvu ishrane u Beogradu, te Ministarstvu trgovine i industrije, 1920. prešao je u službu u Ministarstvu socijalne politike (do 1923.). Kao visoki službenik tog ministarstva, Dr. Adolf Cuvaj je 1922. osnovao Generalni iseljenički komesarijat u Zagrebu i bio njegovim prvim načelnikom do 1923., kada je na vlastiti zahtjev umirovljen iz državne službe.

Na prijedlog tadašnjeg predsjednika Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu, Vladimira Arka, 1923. postavljen za komorskog tajnika sa zadatkom da ovu ustanovu reorganizira prema iskustvima organizacije stranih komora (1924). Pod njegovim vodstvom i glavnom redakcijom izlazilo je i stručno glasilo Komore Privreda (od 1926). Za vrijeme Cuvajeva djelovanja u Komori izdane su 53 nove publikacije s radovima o gospodarskim pitanjima a pod Cuvajevim uredništvom izlazili su i godišnji izvještaji Komore koji su imali odlike privrednih almanaha, neophodnih u radu i privrednih stručnjaka za suvremene ekonomske probleme, kao i privrednih povjesničara, te je taj njegov rad postao uzorom za rad drugim komorama u zemlji. U okviru reorganizacije komorine knjižnice dr. Cuvaj je pokrenuo izradu i izdavanje Bibliografije jugoslavenske privredne književnosti, jedinstvene edicije u stručnoj ekonomskoj literaturi u nas. Djelovanje i rad zagrebačke komore dr. Cuvaj je povezao s ostalim privrednim komorama u zemlji i u svijetu. Na dužnosti generalnog tajnika Trgovinsko-industrijske komore ostao je sve do 1936. kada je ponovno umirovljen.

Dr. Adolf Cuvaj je 1923. i 1935. sudjelovao na Međunarodnoj konferenciji rada u Ženevi, a od 1925. do 1935. predstavnik je hrvatskih privrednika na kongresima Međunarodne trgovačke komore (Bruxelles 1925., Stockholm 1927., Amsterdam 1929., Washington 1931., Beč 1933., Pariz 1935.).

Kr. red. prof. dr. Vasilije Belošević, rektor tek uspostavljene Ekonomsko-komercijalne visoke škole, na 5. red. sjednici profesorskog savjete od 16. januara 1926. … predlaže … imenovanje za docenta za predmete i discipline VII i VIII semestra … 4.) D^ra Adolfa Cuvaja, gener. tajnika trg. obrt. komore u Zagrebu za „Trgovačko-obrtničke komore“ s 1 sat na tjedan. Ovaj prijedlog je Ministarstvo Prosvjete odobrilo otpisom od 24./1. 1926. u kojem se ujedno … odobrava upis u VII semestar već u ovoj 1925./26. naučnoj godini. Taj kolegij je dr. Cuvaj držao sve do 1935.

Na svjetskoj izložbi u Parizu 1937. dr. Cuvaj je bio Generalni komesar jugoslavenskog paviljona. Iza toga djeluje u ravnateljstvima različitih veleobrtnih poduzeća. Od 1937. do 1941. je bio u upravi dioničarskog društva drvne industrije »Našičke« u Zagrebu.

Kao istaknuti industrijalac, dr. Adolf Cuvaj, tajnik Gospodarske komore u Zagrebu i priznati stručnjak za Ligu naroda, 1925. imenovan je počasnim konzulom Španjolske u Zagrebu. Kada je 1936. izbio građanski rat u Španjolskoj, od svih počasnih konzula, jedini je podnio ostavku republikanskoj vladi … pošto ne suosjeća sa sovjetskim principima … po kojima se … vodi nova vlada u Madridu, stavljajući se na raspolaganje protu-republikanskoj "burgoškoj vladi".

U razdoblju između dva svjetska rata je dr. Adolf Cuvaj objavio pet knjiga, te mnogo članke o narodnoj privredi (pomorskoj trgovini, brodogradnji, regulaciji naših rijeka i unapređenju plovidbe, o radu, zadacima, organizaciji, financiranju i značenju trgovinskih komora u nas i u svijetu te o položaju naših iseljenika izvan domovine i financiranju domaće privrede pomoću iseljeničkog kapitala) u periodici: Zagreber Tagblatt (1923, 1925), Bankarstvo (1924–25), Obzor (1925, 1927–29), Slobodna tribuna (1925), Trgovačke novine(1925), Privreda (1926, 1928, 1930–31, 1933, 1935), Novi iseljenik (1929, 1931), Jugoslavenski pomorac (1931), Jugoslovenski glasnik (1931), Privrednička riječ (1931), Jugoslovenski industrijalac(1931) i Trgovinski glasnik (1931–32). Stručne članke je objavljivao i u Izvještajima o poslovanju Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu (1920, 1925–35), koji su dragocjeni izvor podataka o razvoju hrvatske privrede međuratnog razdoblja. Rukopis neobjavljenog djela Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj i Slavoniji od najstarijih vremena do danas, 1–3, čuva se u Arhivu Hrvatske.

Poslije II. sv. rata, dr. Cuvaj se 1. XII 1954., na temelju ranijeg iskustva u organizaciji knjižnice Trgovačke i obrtničke komore, zapošljava u knjižnici Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Idejni je začetnik, osnivač i voditelj Dokumentacijske službe (kasnije centra, a danas Informacijsko-dokumentacijskog centra - INDOK), koju je vodio idućih 15 godina. Konačno je umirovljen 31. VII 1970. u 88. godini života(!!), vjerojatno kao najstariji umirovljenik u stogodišnjoj povijesti Ekonomskog fakulteta.

Dr. Adolf Cuvaj je umro u Zagrebu 4. studenog 1974.

VAŽNIJA DJELA:

Za vrijeme rada u Trgovinsko-industrijske komore, kao glavni redaktor, 1926. godine pokrenuo je stručno glasilo Privreda, izlazili su i almanasi Komore, pokrenuo izradbu i izdavanje edicije stručne ekonomske literature pod nazivom Bibliografija jugoslavenske privredne književnosti, te su izdane 53 publikacije s radovima o gospodarskim pitanjima.

Cuvaj je objavio velik broj radova o narodnoj privredi, brodogradnji, pomorskoj trgovini i plovidbi, financiranju trgovačkih komora, položaju iseljenika i financiranju domaće privrede od strane iseljeničkog kapitala itd., te je napisao 5 knjiga.

Cuvaj, A. (1925.), Privredne komore u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Zagreb; Beograd; Ljubljana: Redakcija „Bankarstva“.

Cuvaj, A. (1926.), O unapređenju plovnosti naših rijeka i kanala, Zagreb: Trgovinsko industrijska komora.

Cuvaj, A. (1928.), Ekonomska propaganda i potreba osnivanja obavještajnog ureda, Zagreb: Trgovinsko industrijska komora.

Cuvaj, A. i Mohorič, I. (1930.), Zadaci i značaj privrednih komora Kraljevine Jugoslavije, Zagreb: Novinska Štamparija.

Cuvaj, A. (1931.), Stanje naše trgovine, Zagreb: Komore za trgovinu, obrt i industriju.

OSTALI IZVORI:

Cuvaj, A. (2021.), Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, preuzeto 22. ožujak 2021. s http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13022

LZMK (1989.), Hrvatski biografski leksikon: Cuvaj Adolf, preuzeto 22. ožujak 2021. s https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3807

Ekonomski fakultet - Zagreb (1980.), Dr Adolf Cuvaj, docent, šef Dokumentacijskog centra, u: Novak, M. (ur.), 60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Zagreb: Ekonomski fakultet, 331.

Savkovitch M. i Mike E., ur. (1926.), Zbirka portreta i biografija znamenitih ljudi Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, Dessines de L. Gedo [s. l.]

Budor K. (2018.), Las relaciones diplomáticas hispano-croatas en el siglo XX, preuzeto 29. ožujak 2022. s https://studylib.es/doc/5945727/las-relaciones-diplom%C3%A1ticas-hispano

M. I. (1942.), Hrvatska enciklopedija. Cuvaj Adolf, Svezak 4, Zagreb: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, 158.

CITIRANJE: