Ivo Frangeš

Ivo Frangeš rođen je 1920. godine u Trstu u Italiji. Djetinjstvo je najprije proveo u Celju, osnovnu školu polazio je u Mokroj Gori kraj Užica, Sarajevu i Hadžićima, a maturirao je u Sarajevu 1938. godine. Na Pravnom fakultetu studirao je do 1940. godine, a potom upisao Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je diplomirao 1943. godine. Doktorirao je 1952. godine, a habilitirao 1954. godine.

Od 1945. godine radio je kao profesor u Državnoj partizanskoj gimnaziji u Zagrebu. Od studenog 1945. do lipnja 1950. godine radio je kao honorarni nastavnik za predmet „Talijanski jezik“ na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi, odnosno kasnije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od svibnja 1946. godine bio je asistent za talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1953. do 1956. godine bio je lektor za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Firenci i honorarni profesor za kulturnu povijest Jugoslavije na Fakultetu političkih znanosti „Cesare Alfieri“. Na poziv Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1956. godine izabran je za docenta, a od 1963. godine i redovitog profesora novije hrvatske književnosti. Predavao je na velikom broju europskih sveučilišta.

Od 1970. do 1972. godine bio je predsjednik Društva književnika Hrvatske i Saveza književnika Jugoslavije, od 1973. potpredsjednik Međunarodnog slavističkog komiteta, član Matice Hrvatske, PEN-a i SEC-a. Bio je pokretač i urednik časopisa „Umjetnost riječi“ i „Croatica“ te jedan od osnivača kolekcije „Pet stoljeća hrvatske književnosti“. Od 1960. godine bio je dopisni, a od 1968. godine član JAZU-a, od 1983. godine bio je dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti te od 2001. godine dopisni član Akademie der Wissenschaften zu Göttingen.

Dobitnik je Republičke nagrade „Božidar Adžija“ za znanstveni rad 1970. godine, Herderova nagrada za znanosti o književnosti dodijeljena mu je 1974. godine, nagrada „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1993. godine, a iste godine dodijeljena mu je i Humboldtova znanstvena nagrada, Medalju Antuna Barca dobio je 1995. godine, odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996. godine, kada mu Vjesnik dodjeljuje i Goranovu nagradu za knjigu Geschichte der kroatischen Literatur te je 1999. godine dobio nagradu za sveukupan znanstveni rad.

VAŽNIJA DJELA:

Akademik Frangeš objavo je više od 250 knjiga i rasprava, a među najvažnijima su:

Frangeš, I. (1959.), Stilističke studije, Zagreb: Naprijed.

Frangeš, I. (1967.), Studije i eseji, Zagreb: Naprijed.

Frangeš, I. (1967.), Talijanske teme, Zagreb: Naprijed.

Frangeš, I. (1976.), Realizam (Povijest hrvatske književnosti, knj. 4), Zagreb: Liber; Mladost.

Frangeš, I. (1978.), Antun Barac, Zagreb: Zavod za znanost o književnosti; Liber.

Frangeš, I. (1987.), Povijest hrvatske književnosti, Zagreb: NZ Matice hrvatske; Ljubljana: Cankarjeva založba.

Frangeš, I. (1992.), Suvremenost baštine, Zageb: A. Cesarec; Matica hrvatska.

Frangeš, I. (1995.), Geschichte der kroatischen Literatur, Koln: Weimar; Wien: BV

Frangeš, I. i Žmegač, V. (1998.), Hrvatska novela, Zagreb: Školska knjiga.

OSTALI IZVORI:

Ekonomski fakultet – Zagreb (1980.), 60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb: Ekonomski fakultet, 337-338.

FOTOGRAFIJA:

HAZU, preuzeto 28. travnja 2023. s https://www.info.hazu.hr/clanovi/franges-ivo/  

CITIRANJE:

Ekonomski fakultet – Zagreb (2023.), Leksikon Ekonomskog fakulteta – Zagreb: Ivo Frangeš, Zagreb: Ekonomski fakultet, preuzeto [upisati datum preuzimanja] s https://sites.google.com/net.efzg.hr/lef/po%C4%8Detna/abecedarij/f/ivo-frange%C5%A1?authuser=0