Josip Nagy

Josip Emil Karlo Nagy rođen je 10. veljače 1884. u Pagu u obitelji sudskog pristava Carla Alfonsa Nagya i Bokeljke Teodorine rođ. Giucić. Otac mu je po službi uskoro premješten u Zadar, pa je Josip rano djetinjstvo proveo u tom gradu, a potom kako se obitelj slijedeći očeve premještaje selila, osnovnu školu pohađa u Vrgorcu i Skradinu. Prva tri razreda pohađao je u talijanskoj gimnaziji u Zadru (hrvatska tada nije postojala), a potom u Splitu gdje je maturirao 1902.

Iste godine Josip Nagy je upisao studij Slavenske filologije u Grazu (kod prof. Murka i Škrelja), a 1903.-1906. na Bečkom sveučilištu uz Slavensku filologiju (kod Vatroslava Jagića, Milana Rešetara i V. Vondráka) studira Slavensku povijest (kod K. Jirečeka). Diplomirao je klasičnu filologiju i (kao sporedan predmet) južnoslavensku umjetnost (kod prof. Josefa Strzygowskog). Po nagovoru prof. Konstantina Jirečeka, je na Institutu za istraživanje povijesti u Beču studirao  pomoćne povijesne nauke. Doktorirao je 1906. godine u Beču tezom o talijansko-hrvatskom povjesničaru, književnom povjesničaru, jezikoslovcu i pjesniku Franji Mariji Appendiniju (Neke dijelove te disertacije je kasnije 1923. objavio u Građi za povijest književnosti hrvatske i u 3. knjizi Priloga za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd, 1923.) Na prijedlog i zauzimanjem Jurja Biankinija, hrvatskog zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču, imenovan je 15. II. 1907. ravnateljem Zadarskog arhiva. Kako je upravo tada bila u toku arhivska reforma, dr. Nagy, je nakon dva mjeseca upućen na praksu u Arhiv Ministarstva financija u Beču gdje službuje  od  1907. do  1918. kao arhivar, Ispit za državnu arhivsku službu položio je 1909. godine pri Institutu za istraživanje austrijske povijesti (Institut für Österreichische Geschichtsforschungen) u Beču, a 1910. polaže i ispit iz ruskog jezika u Zavodu za istočne jezike u Beču, gdje je jedno vrijeme i predavao ovaj jezik. Zatim  odlazi  u Pariz  gdje boravi  od  1911. do  1912. god. usavršavajući se na École des Chartes i École libre des sciences politiques. Po povratku u Beč 1912. g, kao član Translacijske ustanove, dr. Josip Nagy radi u raznim nadleštvima gdje se trebalo služiti hrvatskim, ruskim, talijanskim, slovenskim, bugarskim, češkim i poljskim jezikom. Završetkom prvog svjetskog rata, 30. XI. 1918. otpušten je iz austrijske državne službe, te od 1. XII. 1918. do 8. III. 1919. radi kao tajnik Konzularne agenture Kraljevine  SHS  u Beču. Vrativši se u Zagreb, nakratko je (na samo  tri  mjeseca) imenovan  profesorom  Kraljevske ženske realne gimnazije. Od 31. XII. 1919. pa do 19. VI. 1926. godine dr. Josip Nagy obavlja službu kraljevskog vladinog tajnika Kraljevskog zemaljskog arkiva u Zagrebu. Kao tajnik arhiva, započinje bogat znanstveni rad na hrvatskoj diplomatici, objavljujući desetke fundamentalnih radova, po kojima se s pravom smatra pionirom hrvatske diplomatike, osobito teoretske diplomatike, a 1925. na nagovor poznatog slovenskog slavista Rajka Nahtigala, u tom periodu sastavlja i prvi hrvatski paleografski udžbenik „Nacrt latinske paleografije“. Bio je također i član Jugoslavenske delegacije za arhivska pitanja, odnosno predstavnik Vlade  Kraljevine Srba, Hrvata  i Slovenaca u pregovorima  s Austrijom nakon I. svjetskog  rata. Kao vodeći  ekspert na ovom  području  god.  1921.-1922. sudjelovao je u izradi "Rimske konvencije o arhivima",  a  god. 1923. u izradi i potpisivanju arhivskog sporazuma između Vlade Kraljevine SHS i Austrijske Savezne vlade.

Kada se 26. X. 1921., na 2. sjednici prof. vijeća kr. vis. škole za trg. i promet u Zagrebu raspravljalo o neophodnoj popuni nastavnog kadra, rektor VŠTP prof. Oton Bošnjak izvješćuje, da bi moždno bilo, da se predavanja iz „Konzularne službe“ upotpune, pa predlaže da se povjereništvu za prosvjetu i vjere podnese prijedlog, da se Dr Josipu Nagy, tajniku kr. Zemaljskog arhiva u Zagrebu povjere neobvezna predavanja „Diplomatska historija“ i „Temelji politike“ po 1 uru na nedjelju kroz zimski i ljetni semestar. Već na slijedećoj sjednici 12. XI. 1921. rektor čita otpis povjereništvu za prosvjetu i vjere od 7/11 1921 broj 47608. pozivni 10/11 1921 broj 746 kojim se povjerava tajniku kr. zem. arhiva Dru Josipu Nagy u svojstvu honoriranog docenta predavanje iz neobveznih predmeta Diplomatska historija“ i „Temelji politike“ po 1 sat na nedjelju u svakom semestru uz uobičajenu nagradu. Naravno, to je bilo tek formalno odobrenje koje vijeće prima na znanje, budući je imenovani (dr. Nagy) službu … već 11/11 nastupio.

Nastupom u službu honoriranog docenta kr. vis. škole za trg. i promet u Zagrebu 11. studenog 1921. Dr Josip Nagy nastavlja usporedno s radom kao tajnik kr. Zemaljskog arhiva u Zagrebu.

1. siječnja 1926. VŠTP prerasta u Ekonomsko-komercijalnu visoku školu, a pošto mu je prihvaćen habilitacijski rad „Dubrovnik na Bečkom kongresu 1815.“ i pošto je u svemu zadovoljio kao i sa današnjim (9. III. 1926.) habilitacionim predavanjem („Diplomatičko značenje francuskog doba u hrvatskoj povijesti“) za dozvolu predavanja (veniam docendi) iz političke i dipl. povijesti … profesorski savjet Ekonomsko komercijalne visoke škole … zaključuje jednoglasno da se privatni docent predloži  na imenovanje javnim kr. vanred. profesorom. Ukazom Njegova Veličanstva Kralja … od 19. juna tek. god. (1926.) … dr. Josip Nagy postavljen je za vanrednog profesora iz Političke i Diplomatske povijesti na EKVŠ-u, na što je 5. kolovoza 1926. uslijedilo i službeno razrješenje od arhivske službe.

Niti godinu kasnije, u  travnju 1927. unaprijeđen je u redovitog profesora, a odmah potom je izabran za dekana EKVŠ-a u mandatnom razdoblju 1927.-1929. U slijedećoj akademskoj godini 1929.-1930., po ustaljenoj praksi, izabran je za prodekana, nakon iznenadne smrti rektora EKVŠ-a dr. Ante Verone (†13. VIII 1930.), naslijedio ga je u časti rektora za ak. god. 1930./1931., a potom je prorektor za ak. god. 1931./1932. Ponovno je biran za dekana u mandatnom razdoblju 1936.-1938., v.d. dekana nakon smrti dr. Jurja Šćetinca od 24. VI 1939. do kraja akademske godine, te prodekana u ak. god. 1939./1940.

Imenovan je za prvog ravnatelja knjižnice EKVŠ-a, kojom je upravljao od 1930. – 1946.

Umirovljenjem Emilija Laszowskog 1939. ostaje upražnjeno mjesto ravnatelja Državnog arhiva, te je na preporuku Laszowskog na to mjesto s nastupom 1. srpnja 1939. imenovan dr. Josip Nagy. No to imenovanje na sporednu službu izazvalo je pravu buru protivljenja u profesorskom savjetu EKVŠ-a zbog bojazni da dr. Nagy neće moći ispunjavati istovremeno svoje nastavne obaveze, obaveze pročelnika Diplomatsko-historijskog instituta i v. d. dekana EKVŠ-a. Otpor je slomljen tek odredbom o imenovanju ministra prosvjete Ćirića od 21. lipnja 1939., pa je time profesorskom savjetu oduzeto pravo odlučivanja. Kako se kasnije pokazalo, zahvaljujući sposobnosti i neiscrpnoj volji, dr. Josip Nagy je zaista bio u stanju izvršavati sve svoje obaveze i k tome se još baviti znanstvenim radom. Ravnateljsku dužnost dr. Nagy je obnašao do kraja lipnja 1941., kada je smijenjen, ne zbog znanstveno-stručnih razloga, već zato što … nije htio potpisati pripadnost arijevskoj rasi, što ondašnjim vlastodršcima (NDH) nikako nije odgovaralo.

Encyclopaedia Croatica – Hrvatska enciklopedija pod uredništvom dr. Mate Ujevića izlazila je od 1941. do 1945. godine. Pet (od zamišljenih 12) tomova, koliko je ukupno izašlo, (za godine: 1941.- II. sv., 1942.- III. sv., 1942.- IV. sv., 1945.- V. sv.) predstavlja uistinu kapitalno enciklopedijsko djelo. Na njezinom stvaranju, u vihoru II. svjetskoga rata, radilo je blizu četiristo znanstvenika različitih struka. Od redovitih profesora EKVŠ-a kao urednici struka u tom najvećem onodobnom nacionalnom projektu su učestvovali prof. Filip Lukas, dr. Milan Ivšić i  dr. Josip Nagy, koji je posebno veliki prilog … dao i kao urednik i suradnik. Naročito je značajna njegova enciklopedijska natuknica (ustvari koncizna studija): Diplomatika u V. sv. Ovaj rad podijeljen je na podnaslove: I. Postanak i razvoj diplomatike — 1) Zadaća diplomatskoga iztrażivanja, 2) Krivotvorenje izprava, 3) Zametak diplomatičke nauke, 4) Razvoj diplomatičke nauke u 17.-18. st., 5) Pojava moderne diplomatike; II. Izprave — 1) Podjela izprava, 2) Bitna obiljeżja izprave, 3) Sastavni dielovi izprave, 4) Postanak izprave, 5) Predaja izprava, 6) Krivotvorenje izprava; III. Diplomatika kod Hrvata. Kako je studija izrađena na temelju izvrsnog poznavanja problematike te odlične upućenosti u domaću i stranu diplomatičku literaturu, ovaj rad dr. Josipa Nagya se i danas uz njegovu Monumenta diplomatica I – Isprave iz doba hrvatske narodne dinastije (objavljene 1925.) smatra temeljnim u proučavanju hrvatske diplomatike kao pomoćne povijesne znanosti.

Nakon raspada NDH u svibnju 1945., dr. Josip Nagy, kao jedan od rijetkih nastavnika (H)EKVŠ-a, ostaje u Zagrebu, pa se iste jeseni stavlja na raspolaganje dr. Miji Mirkoviću, koji je imao prvenstveni zadatak „obnove“ EKVŠ-a. Pošto je za „prvu ruku“ uz neke modifikacije korištena Naučna osnova donesena neposredno pred početak rata, prof. dr. Nagy zadržava svoju staru katedru predajući u ak. god. 1945./1946. Konzularno pravo i Diplomatsku historiju, dok su u novom nastavnom planu za ak. god. 1946./1947. ta dva predmeta svedena na Historiju međunarodnih odnosa. Obnovljena EKVŠ mučila je muku s osiguranjem potrebnog nastavnog kadra decimiranog ratom (ali i poratnim djelovanjem Sveučilišnog suda časti), pa se rektor dr. Mirković oslanja na dr. Nagya, kao osobe od povjerenja, u pronalaženju i izboru nastavnika. No, ni to nije pomoglo da ga se vlasti, koristeći se transformacijom EKVŠ-a u Ekonomski fakultet (odnosno Čl. 2,  Uredbe o Ekonomskom fakultetu … po kojem se osoblje EKVŠ-a stavlja na raspoloženje Ministarstvu trgovine i opskrbe Narodne Republike Hrvatske), ne otarase prisilnim razrješenjem dužnosti (umirovljenjem) sa 1. lipnja 1947.

Umirovljenje nije značilo i kraj znanstvenog rada samozatajnog učenjaka. Kao autor enciklopedijskih natuknica dr. Josip Nagy se javlja u prva dva sveska Enciklopedije Jugoslavije (I. izdanje) 1955. i 1956., a  od 1955.-1976. je jedan od autora Akademijinog Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika. Dvije godine kasnije (1978.) sudjeluje u Splitu na Međunarodnom znanstvenom simpoziju o crkvenoj povijesti Hrvata kao referent o značenju bas-reljefa iz splitske krstionice sv. Ivana, a kao suradnik Instituta za jezik JAZU, potpisuje autorstvo enciklopedijskih natuknica u prvom i drugom svesku II. izdanja Enciklopedije Jugoslavije (1980. i posthumno 1982.)

Njegov rad na diplomatici, novijoj povijesti (diplomaciji) i filologiji bio je pomno praćen i cijenjen u inozemstvu. Umjesto javnog priznanja u zemlji, Bečko sveučilište mu je zbog njegove kontinuirane znanstvene djelatnosti god. 1956, pedeset godina nakon doktoriranja, obnovilo doktorsku diplomu. Tom prigodom održao je na bečkom sveučilištu predavanje „Starija hrvatska književnost u krugu bečke slavistike“.

Kada je konačno 17. travnja 1980. konačno nagrađen za životno djelo Državnom nagradom za znanstvenoistraživački rad, zahvalio se riječima kako mu je ta nagrada „poticaj za dalji rad“. I zaista je tako mislio spremajući se prijaviti rad O prvim kulturnim vezama Hrvatske i Ukrajine na IX. međunarodnom slavističkom kongresu u Kijevu g. 1983.

I na kraju, bibliografija (i to vjerojatno nepotpuna, kako smatra dr. T. Galović s Filozofskog fakulteta u Zagrebu) dr. Josipa Nagya sadrži 298 bibliografskih jedinica, a koje su nastale u vremenskom razdoblju 1903-1984.

Dr. Josip Nagy je otišao tiho kako je i živio 28. siječnja 1981. u Zagrebu.

VAŽNIJA DJELA:

Dolaskom u Zemaljski (Državni) arhiv u Zagrebu Nagy započinje bogati znanstveni rad na hrvatskoj diplomatici, a njegovi fundamentalni radovi s pravom su ga okarakterizirali pionirom hrvatske (teoretske) diplomatike. Prvi je naš pisac paleografskog udžbenika „Nacrt latinske paleografije“, izdanog 1925. godine. Desetljećima se bavio zavjernicom vezanom uz nasilnu smrt kralja Zvonimira, a zahvaljujući njemu u našim arhivima su se našle mnoge arhivalije iz Austrije, Mađarske i Italije vezane uz doba tzv. Konfederacije nasljednih država Austro-Ugarske u Rimu (1921.-1922.) i kasnijih pregovora s ove tri države. Zapažen je ostao i njegov rad na temama o Ćirilu i Metodu i slavenskom bogoslužju. Njegov rad na novijoj diplomatskoj povijesti posebno se pratio i bio je cijenjen u inozemstvu. Tijekom rata radio je na Hrvatskoj enciklopediji, a nakon rata na doradi Rječnika hrvatskog ili srpskog jezika (JAZU). Objavio je i veći broj radova u časopisima i zbornicima.

Nagy, J. (1982.), Devouement du roi croate Zvonimir au Saint-Siege et le bas-relief au baptistere a Split, Padova: Editrice Antenore

Nagy, J. (1972.), Sveti Vlaho zaštitnik Dubrovnika, Split: [s. n.].

Nagy, J. (1951.), Rimska konvencija o arhivima g. 1922., [s. l.]: [s. n.].

Nagy, J. (1938.), Japan i Kina u svjestskoj politici, Zagreb: [s. n.].

Nagy, J. (1937.), Diplomatičko-paleografske studije : (nastavak) : II. isprave iz doba hrvatske narodne dinastije : 5. isprave kralja Stjepana II., Zagreb: [s. n.]. (Belgrade; Paris: Les editions internationales)

Nagy, J. (1937.), La situation des Yougoslaves en 1872 vue par un diplomate francais.

Nagy, J. (19-), Jadran u svjetskom gibanju: (predavanje, održano na zagrebačkom Radiu 4. srpnja povodom Jadranske izložbe, [s. l.]: [s. n.].

Nagy, J. (1936.), Dardaneli: (Povodom novog sporazuma), Split: [s. n.].

Nagy, J. (1936.), Povodom Trumbićevih uspomena: (dr. Ante Trumbić: Iz mojih političkih uspomena. Nagy, J.(1936.), Španija i španjolska revolucija : prema predavanjima u Pučkom sveučilištu u Zagrebu 28. listopada i 5. studenoga o. g., Zagreb: [s. n.]

Nagy, J. (1935.-1936.), Diplomatska historija, Zagreb: [s. n.].

Nagy, J. (1935.), O morskim tjesnacima i Dardanelima, Zagreb: Štamparija Gaj.

Suton Austro-Ugarske i Riječka rezolucija. Zagreb 1936.), Zagreb: [s. n.].

Nagy, J. (1934.), Smjernice pokreta god. 1848., Zagreb: Zaklada tiskare Narodnih novina.

Nagy, J. (1933.-1934.), O samostanskim ispravama, Zagreb: Nadbiskupska tiskara.

Nagy, J. (1933.), Josip Bersa, Zagreb: [s. n.].

Nagy, J. (1933.), Leon Gambetta, Zagreb: [s. n.].

Nagy, J. (1932.), Hrvatska u šesnaestom stoljeću: historijska osnova "Zlatarova zlata", Zagreb: Minerva.

Nagy, J. (1932.), Oko „Diogenesa“, Zagreb: Minerva.

Nagy, J. (1932.), Sveti Krševan, njegova crkva i samostan u Zadru, Zagreb.

Nagy, J. (1931.), Prva utanačenja izmedju bosanskih banova i Dubrovnika, Dubrovnik.

Nagy, J. (1930.), Historijsko pravo u pokretima šezdesetih godina, Zagreb: Zajednica slavenskih društava u Zagrebu.

Nagy, J. (1928.), Stjepan Radić (1871-1928), Zagreb: Tisak "Tipografija".

Nagy, J. (1926.), Arhivski ugovori, Zagreb: [s. n.].

Nagy, J. (1926.), Diplomatsko značenje francuskog doba u hrvatskoj povijesti: habilitaciono predavanje na ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu 9. marta 1926., Zagreb: [s. n.].

Nagy, J. (1925.), Nacrt latinske paleografije, Zagreb: Tisak zaklade tiskare Narodnih novina.

Nagy, J. (1925.), Hrvatske isprave iz dobe narodne dinastije, Zagreb: [s. n.].

Nagy, J. (1925.), Tradicija isprava iz doba hrvatske narodne dinastije izdanih u korist zadarskog samostana sv. Krševana, Zagreb: Jugoslavenska akademija.

Nagy, J. (1925.-), Monumenta diplomatica, Zagreb: Odbor za izdanje knjige Znameniti i zaslužni Hrvati.

Nagy, J. (1924.), Iz korespondencije nadbiskupa Garanjina, Zagreb; Split: [s. n.].

Nagy, J. (1917.), Jedan izvještaj o dogadjajima u Boci Kotorskoj godine 1797., [s. l.]: [s. n.].

Nagy, J. (1916.), David Bogdanović, Pregled književnosti hrvatske i srpske, Berlin.  

Nagy, J. (19-), Dalmacija na pomolu XIX. vijeka, [s. l.]: [s. n.].

OSTALI IZVORI:

Ekonomski fakultet - Zagreb (1980.), 60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 252-253.

Pandžić, M. (1981.), Dr. Josip Nagy, Arhivski vjesnik, 24(1).

Šimunović, P. (1982.), In memoriam: Josip Nagy (1884-1981), Filologija, (11), str. 483-489, preuzeto 22. ožujka 2021. s https://hrcak.srce.hr/157568 

Nagy, J. (2021.), Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, preuzeto 25. ožujka 2021. s http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42799 

FOTOGRAFIJE:

Fotografija 1. LZMK (1941.), Josip Nagy, u: Encyclopedia Croatica, Tomus 1. 

Fotografija 2. Fotografija službenika Arhiva Hrvatske iz 1941. godine. "Na fotografiji se vide: dr. Josip Butorac, Vera Bojničić, dr. Zlatko Tanodi, dr. Josip Nagy v. d. direktora, blagajnik i ekonom Škaberna", Zagreb: Hrvatski državni arhiv.

CITIRANJE: