Ernest Bauer

Ernest Bauer rođen je 1910. godine u Zagrebu u obitelji njemačkog podrijetla. Otac mu je bio poznati zagrebački arhitekt Bruno Bauer, a majka se zvala Gertruda rođ. Lazansky. U Zagrebu je završio pučku školu i realnu gimnaziju (1928.) te studij južnoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu (1932.). Tri godine poslije (1935.) dobiva stipendiju francuskog Ministarstva vanjskih poslova za poslijediplomski studij u Parizu i Strasbourgu. Nakon što je dobio njemačku stipendiju Alexander v. Humboldt-Stifung odlazi u Leipzig 1937. godine, gdje dvije godine kasnije (1939.) postiže doktorat iz filozofije obranom teme „Sredstva za pridobivanje i putevi vijesti u hrvatskim krajevima do 1948.“. Za vrijeme izbjeglištva u Austriji završio je Fakultet za državne znanosti te 1949. godine drugi put doktorirao obranivši temu „Međunarodno izbjegličko pitanje između dva svjetska rata 1917. – 1939.“.

Prvo Bauerovo zaposlenje bilo je 1933. godine u Privatnoj gimnaziji Dr. Ada Broch i sestra s pravom javnosti, gdje je radio kao profesor do ljeta 1934. godine, nakon čega dolazi za suplenta na privatnu franjevačku gimnaziju u Varaždin. Nakon Francuske vraća se u Zagreb gdje je 1935. godine imenovan suplentom na IV. zagrebačkoj državnoj gimnaziji, a iduće tri godine na Vinkovačkoj gimnaziji. Iz Leipziga se vraća 1940. godine i postaje ravnatelj zagrebačkog ureda njemačke novinske agencije Europa-Service i tu dužnost obnašao je do 6. IV. 1941. godine kada je bio uhapšen (nakon Simovićevog puča). Nakon izlaska iz zatvora zapošljava se kao nadstojnik, savjetnik i novinski izvjestitelj (ataše) Ureda za novinstvo i informacije Ministarstva vanjskih poslova NDH u Bukureštu. U istom periodu (1940. – 1941.) bio je honorarni nastavnik talijanskog jezika na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Povratkom u Zagreb bavio se izradom Sive knjige u okviru Ministarstva vanjskih poslova. U svibnju 1943. godine Bauer je imenovan privatnim docentom Mudroslovnog (Filozofskog) fakulteta na katedri Hrvatska novija književnost za predmet „Hrvatski tiskopis i novinarstvo“, a to se, ujedno, smatra početkom studija novinarstva na Sveučilištu u Zagrebu. Od kraja 1943. godine bio je savjetnik u MVP NDH, ali se nakon prometne nesreće 1944. godine vraća u Zagreb u Ministarstvo vanjskih poslova kao nadstojnik Odsjeka za germanske zemlje. Nakon sloma NDH živio je u izbjeglištvu u Austriji do 1954. godine. Od 1955. do povratka u Hrvatsku 1990. godine živio je u Münchenu u Njemačkoj, gdje je radio u BND-u do umirovljenja 1975. godine.

Bio je pristaša, potpredsjednik i višegodišnji član Izvršnog vijeća zaduženog za promidžbu Hrvatskog narodnog odbora, uređivao list „Hrvatska država“ i bio nakladnik i urednik časopisa „Kroatische Bericht“. Više puta biran je u Hrvatsko narodno vijeće i za pročelnika njegovog Odjela za vanjske veze. Od 1988.-1990. bio je predsjednik Hrvatskog narodnog odbora. Prije povratka u Zagreb imenovan je savjetnikom Vlade RH u Bonnu. Početkom 1991. godine vratio se u Zagreb, gdje je proveo ostatak života.

Bauer se desetljećima bavio znanstvenim i publicističkim radom vezanim uz povijest hrvatske književnosti, hrvatsko-njemačke odnose, novinarstvo, hrvatsku vojnu povijest, problemima iseljeništva itd. Više od 400 njegovih članaka, studija, rasprava i prikaza objavljeno je u brojnim publikacijama na hrvatskom, njemačkom, engleskom, francuskom, talijanskom i španjolskom jeziku.

Bauer je bio član Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog centra PEN. Nositelj je odlikovanja Steaua Romaniei u činu comandora, Redom krune kralja Zvonimira II. reda s mačevima i Deutscher Adler II. reda.

(Pripremila: Z. U. B.)

VAŽNIJA DJELA:

Bauer, E. (1937.), Današnja Njemačka, Zagreb: Matica Hrvatska.

Bauer, E. (1938.), Der kroatixhe Politiker dr. Ante Starčević und die Serben, (s. l.)

Bauer, E. (1939.), Dr. Ante Trumbić, Leipzig.

Bauer, E. (1939.?), Die Entstehung Jugoslawiens auf der Versailler Friedenskonferenz, (s. l.): (s. n.).

Bauer, E. (1940.), Hrvatski vojnik u tridesetgodišnjem ratu, Zagreb: (s. n.).

Bauer, E. (1940.), Štampa evropskih velevlasti i Amerike, Zagreb: Matica hrvatska.

Bauer, E. (1941.), Hrvati u tridesetgodišnjem ratu, Zagreb: Redovno izdanje Matice hrvatske.

Bauer, E. (1969.), Glanz und Tragik der Kroaten: ausgewaehlte Kapitel der kroatischen Kriegsgeschichte, Wien; München: Herold.

Bauer, E. (1973.), Drei Leopardenkoepfe in Gold. Österreich in Dalmatien, Wien; München: Herold.

Bauer, E. (1973.), Slava i tragika Hrvata: izabrana poglavlja hrvatske ratne povijesti, Beč; München: Herold.

Bauer, E. (1975.), Joseph Graf Jellachich de Buzim: Banus von Kroatien: Schicksal und Legende des kroatischen Helden vodn 1848, Wien; München: Herold.

Bauer, E. (1979.), Aloisius Kardinal Stepinac: ein Leber für Wahrheit, Recht und Gerechtigkeit, Wien: Herold; Recklinghausen: Georg Bitter.

Bauer, E. (1981.), Hrvatski ban Jelačić, München: Vlastita naklada.

Bauer, E. (1988.), Der letzte Paladin des Reiches: Generaloberst Stefan Freiherr Sarkotić von Lovćen, Graz; Wien; Koeln: Verlag Styria.

Bauer, E. (1991.), Sjaj i tragika hrvatskog oružja, Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske.

OSTALI IZVORI:

Židovski biografski leksikon: radna verzija, preuzeto 24. veljače 2023. s https://zbl.lzmk.hr/?p=803

Wikipedija, Ernest Bauer, preuzeto 24. veljače 2023. s https://hr.wikipedia.org/wiki/Ernest_Bauer

Švob, M. (1997.), U spomen Ernestu Baueru. Prilog za životopis Ernesta Bauera, preuzeto 24. veljače 2023. s https://hrcak.srce.hr/file/312788

CITIRANJE:

Ekonomski fakultet – Zagreb (2023.), Leksikon Ekonomskog fakulteta – Zagreb: Ernest Bauer, preuzeto [upisati datum preuzimanja] s https://sites.google.com/net.efzg.hr/lef/po%C4%8Detna/abecedarij/b/ernest-bauer