Eugen Sladović

Kako navode rijetke i šture objavljene biografije, Eugen Sladović pl. Sladoevički se rodio u Jelsi na otoku Hvaru 22. XI. 1882. Studij prava završio je u Zagrebu 1906. cum laude i stekao titulu doktora prava. Stupivši iste godine u službu Zemaljske vlade u Bosni i Hercegovini, često je bio premještan po kotarskim upravama, gdje je među ostalim službovao pri nižim organima vlasti. Tako je nakon početnog namještenja u Banjoj Luci, relativno brzo napredovao u službi od perovodnog vježbenika (Conzeptspraktikant) preko pristava (Adjunkt) i voditelja kotarske ispostave u Doboju (1911.), da bi 1913. kao pravni stručnjak bio dodijeljen V odjeljenju (Bogoštovlje i nastava) Zemaljske vlade u Sarajevu. Sladović je već u to vrijeme uživao glas priznatog stručnjaka za lokalno pravo što posredno dokazuje i činjenica da je, za vrijeme posjeta cara Franje Josipa I. Sarajevu, bio među uglednim uzvanicima na večeri 1. VI. 1910. Jednako je ugled i poštovanje uživao kod mjesnog stanovništva, zbog marljivosti, odgovornosti i poznavanja mjesnih prilika i ljudi, te pristupu službi bez razlike vjere, bez razlike narodnosti i staleža te položaja. Usprkos izbijanju I. svj. rata i kroničnog bronhitisa s kojim se dugo borio, dr. Sladović se pored redovnog posla upušta u pisanje i izdavanje čak tri knjige: Priručnik zakona i naredaba za upravnu službu u Bosni i Hercegovini (1915.), Upravna nauka i upravno pravo Bosne i Hercegovine (1916.) i Subjektivna javna prava državljana i njihovo zakonsko uređenje u objema državama Austro-Ugarske Monarhije (1918.). Kako je u BiH službeni uredovni jezik bio (i) njemački, dr. Sladović prevodi svoj Priručnik … na njemački, no iako je rukopis bio dovršen 1917. (Handbuch dSes Handels- und Gewerberechtes Bosniens und der Herzegovina. 1878. − 1918.) zbog financijskih poteškoća, djelo nikada nije izašlo iz tiska, već su u Sladovićevoj ostavštini pronađeni samo korekturni arci sa rukopisnim ispravcima. Kao podtajnik za vjerske poslove i prosvjetu, naredbom Zemaljske vlade od 21. IV. 1916. dr. Eugen Sladović je imenovan nastavnikom ustavnoga i državnoga prava na Šerijatskoj sudačkoj školi u Sarajevu, čime je njegova knjiga Upravna nauka i upravno pravo Bosne i Hercegovine ušla kao udžbenik u službenu upotrebu. Sladović je ostao na položaju nastavnika Šerijatske sudačke škole u Sarajevu i nakon raspada Austro-Ugarske, sve do sredine 1920., a njega na temelju njegovih djela i danas u Bosni i Hercegovini uz Baltazara Bogišića smatraju najzaslužnijom osobom za razvitak moderne pravne misli u BiH.

Tijekom ratnih godina u Hercegovini je zavladala strahovita glad od koje su najviše stradala djeca. Dr. Sladović je uz sav službenički i znanstveni rad bio, uz fra Didaka Buntića, dr. Đuru Basaričeka, dr. Josipa Šilovića i povjesničara Hamdiju Kreševljakovića, duboko involviran u akciju spašavanja 17000 izgladnjele hercegovačke djece preseljenjem i udomljavanjem u Slavoniji.

Po povratku u Zagreb, od 1921. − 1930. dr. Sladović kao honorarni privatni docent i sveučilišni učitelj predaje bosansko pravo na Pravnom fakultetu.

Prema odluci profesorskog vijeća Visoke škole za trgovinu i promet (od 5. XI. 1924.) dr. Eugen Sladović se – za vrijeme dok ne uslijedi (niti mjesec dana kasnije, op.a.) predloženo imenovanje javnim red. profesorom – imenuje suplentom … profesorske stolice za pravne znanosti… od 1./10. 1924. Sljedeće akademske godine 1925./1926. dr. Sladović je izabran za dekana VŠTP, pa je tako nakon transformacije u Ekonomsko-komercijalnu visoku školu (1. I. 1926.) postao njenim prvim dekanom. Osim tog dužnosničkog mandata, dr. Sladović je bio rektor Ekonomsko-komercijalne visoke škole 1931. − 1932. i 1938. − 1941., rektor Hrvatske ekonomsko-komercijalne visoke škole 1941. − 1944. i prorektor 1944. − 1945., dekan EKVŠ-a 1934. − 1936., te prodekan EKVŠ-a 1926. − 1927. i 1930. − 1931. Uz to je od 1931. − 1945. bio predstojnik Pravno-političkog instituta EKVŠ/HEKVŠ-a.

Međuratno razdoblje ujedno je najplodniji period Sladovićevog izdavačkog rada, u kojem je objavio većinu od svojih 16 knjiga od kojih su neke doživjele nekoliko izdanja i više od dvjesto sedamdeset članaka, rasprava i prikaza. Važnija djela su mu:

U drugoj polovici tridesetih godina prošlog stoljeća dr. Sladović, uz dr. Milana Ivšića, dr. Jurja Šćetinca i dr. Edu Lovrića, rektora Sveučilišta u Zagrebu, a pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera organizira Hrvatski socijalni tjedan, katolički znanstveni skup otvoren javnosti na kojem se promiče i predstavlja socijalni nauk Katoličke Crkve. Na II. zasjedanju 1937. s temom „Obitelj u današnjem društvu“ dr. Eugen Sladović održao je istaknuto predavanje „Obitelj i država“ u kojemu s pravne i socijalne strane obrađuje interakciju i položaj obitelji i države u ondašnjim državnim uređenjima. Pri tome naglašeno kritički prikazuje populacijsku politiku i odnos države prema obitelji u fašističkoj Italiji, korporativističkoj Austriji, nacional-socijalističkoj Njemačkoj (s posebnim osvrtom na rasne zakone) i boljševičkoj Rusiji (s naglaskom na ženidbeno pravo kao temelj stvaranja obitelji). Ovo predavanje mu je, kasnije, priskrbilo etiketu klerikalca i bilo vjerojatni razlog odstranjenja sa EKVŠ-a i Sveučilišta.

Kao tajnik sekcije Udruženja univerzitetskih nastavnika (Jugoslavije) u Zagrebu, dr. Sladović 1939., nakon osnutka Banovine Hrvatske, sudjeluje u transformaciji u "Hrvatsko društvo sveučilišnih profesora", čiji je prvi tajnik.

U vrijeme Nezavisne Države Hrvatske smatran je vodećim ustavnopravnim stručnjakom piscem … za teme vezane uz ustrojstvo države i društva, pri čemu je kao i mnogi katolički intelektualci … jasno odbacivao fašizam i nacionalsocijalizam, a NDH je pravno definirao kao „autoritativnu državu na demokratskoj podlozi“.

Nakon sloma NDH većina profesora HEKVŠ-a je napustila Hrvatsku bojeći se opravdano ili ne posljedica svog djelovanja u tom razdoblju. Dr. Eugen Sladović, koji je raspad NDH dočekao na dužnosti prorektora HEKVŠ-a, očito se toga ne bojeći, ostaje s malim brojem svojih kolega (dr. Nagy, dr. Cuvaj, dr. Krajčević, dr. Leitner, dr. Valdec) u Zagrebu. Kada je u jesen 1945. dr. Mijo Mirković, kao imenovani rektor, „preuzeo“ obnovu Ekonomsko-komercijalne visoke škole, jedan od najvećih problema mu je bio okupljanje potrebnih nastavnih kadrova, pri čemu mu je dodatnu prepreku činio tkzv. Sveučilišni sud časti koji nije bio ništa drugo doli politička inkvizicija, koja ne prosuđuje tko je iz rata izašao „čistih ruku“, nego tko je politički podoban, a tko ne. Dobro poznavajući dr. Sladovića i njegov cjelokupni rad, na I. sjednici Profesorskog savjeta Ekonomsko-komercijalne visoke škole u Zagrebu, održanoj 3. listopada 1945., dr. Mirković iznosi o njemu pozitivno mišljenje kao … vrlo vrijednom gospodinu, koji je mogao mnogo toga da savlada (u nastavi), ali … će doći vjerojatno kao i ostali nastavnici EKVŠ pred Sveučilišni sud časti. Nažalost, Mirkovićeve neizrečene slutnje su se ostvarile. Odlukom Sveučilišnog suda časti dr. Eugen Sladović je trajno udaljen sa EKVŠ-a i Sveučilišta u Zagrebu, a jedini mu je „dokazani grijeh“ bila etiketa klerikalca.

Dr. Eugen Sladović umro je u 78 godini, potpuno zaboravljen od javnosti, u Zagrebu, 8. X. 1960.

VAŽNIJA DJELA:

Sladović, E. (1915) Priručnik zakona i naredaba za upravnu službu u Bosni i Hercegovini. Sarajevo.

Sladović, E. (1916) Upravna nauka i upravno pravo Bosne i Hercegovine. Sarajevo. Zemaljska vlada za BiH.

Sladović, E. (1918) Handbuch des Handels- und Gewerberechtes Bosniens und der Herzegovina. 1878. - 1918. Sarajevo : Verlag der Bucghandlung Studnička et Co.

Sladović, E. (1925) Naučničko (šegrtsko) pravo. Zagreb: Knjižnica "Hrvatskog radiše" br. 3, - 3. izd.

Sladović, E. (1925) Patentno pravo. Zagreb: Tisak Zaklade tiskare Narodnih novina.

Sladović, E. (1925) Ženidbeno pravo: (štampano kao rukopis). Zagreb: Zaklada tiskare Narodnih novina.

Sladović, E. (1925) Stečajno pravo. Zagreb: Tiskara Narodnih novina.

Sladović, E. (1926) Obrtno pravo. Zagreb: Tisak Zaklade tiskare Narodnih novina.

Sladović, E. (1926) Čekovno pravo. Zagreb: Tisak Zaklade tiskare Narodnih novina.

Sladović, E. (1926) Islamsko pravo u Bosni i Hercegovini. Beograd: Štampa Grafičkog zavoda „Makarije“.

Sladović, E. (1926) Zanatsko pravo (zanat, trgovina, industrija). Beograd: Izdavčka knjižarnica Gece Kona.

Sladović, E. (1930) Opće privatno pravo: 1. dio. Zagreb: [s. n.]

Sladović, E. (1931) Dvije međunarodne privredne institucije. Zagreb: [s. n.]

Sladović, E. (1934) Mjenično pravo. Zagreb: [s. n.], Litografirana skripta.

Sladović, E. (1934). Trgovačko pravo. Zagreb: [s. n.]

Sladović, E. (1935) Građa za izučavanje javnoga i privatnog prava Bosne i Hercegovine (do 1918) [rukopis]. Zagreb: Katalog rukopisa Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu.

Sladović, E., Maček, V., Moskovljević, M. S. i Tomašić, D. (1937) Selo i seljaštvo: studije i članci. Sarajevo: Izd. Kulturno-političke revije Pregled.

Sladović, E. (1938) Obitelj i država. Zagreb: Hrvatski socijalni tjedan - Obitelj u današnjem društvo (2; 1937; Zagreb)

Sladović, E. (1939) Das Kartellwese in Jugoslawien. Berlin: Carl Heymanns.

Sladović, E. (1939) Enciklopedija prava. Zagreb : [s. n.], - 2 izd.

Sladović, E. (1940) Financijalno pravo. Predavanja na tečaju za financijalne vježbenike [rukopis] Stenografirao dr. T. Tomšić. Zagreb: Katalog rukopisa Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu.

OSTALI IZVORI:

Sladović, E. (2021) Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Dostupno na: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=56553 [22.3.2021.]

Lončarević, V. (2016) Eugen Sladović – „čovjek iz sjene“ [online]. Glas koncila, 47(2213). Dostupno na: https://www.glas-koncila.hr/eugen-sladovic-covjek-iz-sjene/ [22.3.2021.]

Novak, M. (1980) Dr Eugen Sladović, redoviti profesor. U: 60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Zagreb: Ekonomski fakultet, str. 288.

Obad, I. (2021) Povijesni kutak: Prof. dr. Eugen Sladović. U: EFZG novosti, 06-07, str. 11-12. Dostupno na: https://drive.google.com/file/d/1r5dHa-jGsylGfqB054CSuil-veXYATCB/view [17.9.2021.]

FOTOGRAFIJE:

Fotografija 1: Eugen Sladović. Preuzeto iz: Lončarević, V. (2016) Eugen Sladović – „čovjek iz sjene“. Dostupno na: https://www.glas-koncila.hr/eugen-sladovic-covjek-iz-sjene/ [22.3.2021.]

Fotografija 2: Dr. Eugen Sladović, dr. Milan Ivšić, prof. Filip Lukas i dr. Juraj Šćetinec. Privatni arhiv Srebrenke Šeravić First, objavljena u Narodu 22. 7. 2017. Dostupno na: https://narod.hr/kultura/tko-je-bio-filip-lukas-za-kojeg-odvjetnik-planinic-kaze-raduje-me-pravda-kod-revizije-postupka-vrhunskog-intelektualca [22.3.2021.]

Fotografija 4: Dio nastavničkog zbora i pripravnog odbora II. Hrvatskog socijalnog tjedna (dr. Eugen Sladović, dr. Andrija Živković, dr. Edo Lovrić, dr. Alojzije Stepinac, dr. Juraj Šćetinec, dr. Milan Ivšić, Josip Tkalec, dr. Stjepan Podolšak, dr. Ivo Schreckeis, dr. Đuro Gračanin, Bogdan Babić, dr. Velimir Deželić, dr. Ljubomir Maraković, dr. Bonifacije Perović, Rudolf Petek i Luka Perinić).

CITIRANJE:

EFZG (2021) Leksikon Ekonomskog fakulteta – Zagreb: Eugen Sladović [online]. Zagreb: Ekonomski fakultet. Dostupno na: https://sites.google.com/net.efzg.hr/lef/po%C4%8Detna/abecedarij/s/eugen-sladovi%C4%87?authuser=0 [upisati datum pristupanja]