Ernest Bauer

Ernest Bauer rođen je 1910. godine u Zagrebu u obitelji njemačkog podrijetla. Otac mu je bio poznati zagrebački arhitekt Bruno Bauer, a majka se zvala Gertruda rođ. Lazansky. U Zagrebu je završio pučku školu i realnu gimnaziju (1928.) te studij južnoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu (1932.). Tri godine poslije (1935.) dobiva stipendiju francuskog Ministarstva vanjskih poslova za poslijediplomski studij u Parizu i Strasbourgu. Nakon što je dobio njemačku stipendiju Alexander v. Humboldt-Stifung odlazi u Leipzig 1937. godine, gdje dvije godine kasnije (1939.) postiže doktorat iz filozofije obranom teme „Sredstva za pridobivanje i putevi vijesti u hrvatskim krajevima do 1948.“. Za vrijeme izbjeglištva u Austriji završio je Fakultet za državne znanosti te 1949. godine drugi put doktorirao obranivši temu „Međunarodno izbjegličko pitanje između dva svjetska rata 1917. – 1939.“.

Prvo Bauerovo zaposlenje bilo je 1933. godine u Privatnoj gimnaziji Dr. Ada Broch i sestra s pravom javnosti, gdje je radio kao profesor do ljeta 1934. godine, nakon čega dolazi za suplenta na privatnu franjevačku gimnaziju u Varaždin. Nakon Francuske vraća se u Zagreb gdje je 1935. godine imenovan suplentom na IV. zagrebačkoj državnoj gimnaziji, a iduće tri godine na Vinkovačkoj gimnaziji. Iz Leipziga se vraća 1940. godine i postaje ravnatelj zagrebačkog ureda njemačke novinske agencije Europa-Service i tu dužnost obnašao je do 6. IV. 1941. godine kada je bio uhapšen (nakon Simovićevog puča). Nakon izlaska iz zatvora zapošljava se kao nadstojnik, savjetnik i novinski izvjestitelj (ataše) Ureda za novinstvo i informacije Ministarstva vanjskih poslova NDH u Bukureštu. U istom periodu (1940. – 1941.) bio je honorarni nastavnik talijanskog jezika na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Povratkom u Zagreb bavio se izradom Sive knjige u okviru Ministarstva vanjskih poslova. U svibnju 1943. godine Bauer je imenovan privatnim docentom Mudroslovnog (Filozofskog) fakulteta na katedri Hrvatska novija književnost za predmet „Hrvatski tiskopis i novinarstvo“, a to se, ujedno, smatra početkom studija novinarstva na Sveučilištu u Zagrebu. Od kraja 1943. godine bio je savjetnik u MVP NDH, ali se nakon prometne nesreće 1944. godine vraća u Zagreb u Ministarstvo vanjskih poslova kao nadstojnik Odsjeka za germanske zemlje. Nakon sloma NDH živio je u izbjeglištvu u Austriji do 1954. godine. Od 1955. do povratka u Hrvatsku 1990. godine živio je u Münchenu u Njemačkoj, gdje je radio u BND-u do umirovljenja 1975. godine.

Bio je pristaša, potpredsjednik i višegodišnji član Izvršnog vijeća zaduženog za promidžbu Hrvatskog narodnog odbora, uređivao list „Hrvatska država“ i bio nakladnik i urednik časopisa „Kroatische Bericht“. Više puta biran je u Hrvatsko narodno vijeće i za pročelnika njegovog Odjela za vanjske veze. Od 1988.-1990. bio je predsjednik Hrvatskog narodnog odbora. Prije povratka u Zagreb imenovan je savjetnikom Vlade RH u Bonnu. Početkom 1991. godine vratio se u Zagreb, gdje je proveo ostatak života.

Bauer se desetljećima bavio znanstvenim i publicističkim radom vezanim uz povijest hrvatske književnosti, hrvatsko-njemačke odnose, novinarstvo, hrvatsku vojnu povijest, problemima iseljeništva itd. Više od 400 njegovih članaka, studija, rasprava i prikaza objavljeno je u brojnim publikacijama na hrvatskom, njemačkom, engleskom, francuskom, talijanskom i španjolskom jeziku.

Bauer je bio član Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog centra PEN. Nositelj je odlikovanja Steaua Romaniei u činu comandora, Redom krune kralja Zvonimira II. reda s mačevima i Deutscher Adler II. reda.

(Pripremila: Z. U. B.)

VAŽNIJA DJELA:

Bauer, E. (1991.), Sjaj i tragika hrvatskog oružja, Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske.

Bauer, E. (1988.), Der letzte Paladin des Reiches: Generaloberst Stefan Freiherr Sarkotić von Lovćen, Graz; Wien; Koeln: Verlag Styria.

Bauer, E. (1981.), Hrvatski ban Jelačić, München: Vlastita naklada.

Bauer, E. (1979.), Aloisius Kardinal Stepinac: ein Leber für Wahrheit, Recht und Gerechtigkeit, Wien: Herold; Recklinghausen: Georg Bitter.

Bauer, E. (1975.), Joseph Graf Jellachich de Buzim: Banus von Kroatien: Schicksal und Legende des kroatischen Helden vodn 1848, Wien; München: Herold.

Bauer, E. (1973.), Drei Leopardenkoepfe in Gold. Österreich in Dalmatien, Wien; München: Herold.

Bauer, E. (1973.), Slava i tragika Hrvata: izabrana poglavlja hrvatske ratne povijesti, Beč; München: Herold.

Bauer, E. (1969.), Glanz und Tragik der Kroaten: ausgewaehlte Kapitel der kroatischen Kriegsgeschichte, Wien; München: Herold.

Bauer, E. (1941.), Hrvati u tridesetgodišnjem ratu, Zagreb: Redovno izdanje Matice hrvatske.

Bauer, E. (1940.), Hrvatski vojnik u tridesetgodišnjem ratu, Zagreb: (s. n.).

Bauer, E. (1940.), Štampa evropskih velevlasti i Amerike, Zagreb: Matica hrvatska.

Bauer, E. (1939.), Dr. Ante Trumbić, Leipzig.

Bauer, E. (1939.?), Die Entstehung Jugoslawiens auf der Versailler Friedenskonferenz, (s. l.): (s. n.).

Bauer, E. (1938.), Der kroatixhe Politiker dr. Ante Starčević und die Serben, (s. l.)

Bauer, E. (1937.), Današnja Njemačka, Zagreb: Matica Hrvatska.

OSTALI IZVORI:

Židovski biografski leksikon: radna verzija, preuzeto 24. veljače 2023. s https://zbl.lzmk.hr/?p=803

Wikipedija, Ernest Bauer, preuzeto 24. veljače 2023. s https://hr.wikipedia.org/wiki/Ernest_Bauer

Švob, M. (1997.), U spomen Ernestu Baueru. Prilog za životopis Ernesta Bauera, 29(1), preuzeto 24. veljače 2023. s https://hrcak.srce.hr/file/312788

CITIRANJE:

Ekonomski fakultet – Zagreb (2023.), Leksikon Ekonomskog fakulteta – Zagreb: Ernest Bauer, Zagreb: Ekonomski fakultet, preuzeto [upisati datum preuzimanja] s https://sites.google.com/net.efzg.hr/lef/po%C4%8Detna/abecedarij/b/ernest-bauer